Janko Herak (urednik)
Janko Herak (Editor)
UGLEDNI HRVATSKI ZNANSTVENICI U SVIJETU
DISTINGUISHED CROATIAN SCIENTISTC IN THE WORLD
PRVI DIO - PART ONE
(dvojezično - bilingual)
Dr. Janko Herak:
Predgovor
Juraj Šiftar:
Profesor Zvonimir Janko
Sažetak
Zvonimir Janko (Bjelovar 1932.), znameniti je matematičar. Osnovnu
školu i gimnaziju pohađao je u Bjelovaru. Studirao je matematiku
u Zagrebu, gdje je diplomirao (1956.) i doktorirao (1960). Nakon
diplome radio je u Širokom Brijegu (tada Lištica) u Bosni i Hercegovini.
Razdoblje 1962. - 1968. proveo je u Australiji, najprije u Canberri
(1962 - 64.), a zatim kao redoviti profesor na Monash University
u Melbourneu (1965.-68.). Od 1968. do 1972. Janko je proveo u SAD
kao gostujući profesor na sveučilištu Princeton a potom kao redoviti
profesor na Ohio State University u Columbusu (Ohio). Od 1972. do
umirovljenja (2000.) redoviti je profesor Sveučilišta u Heidelbergu
(Njemačka).
Z. Janko je poznat po dostignuća iz matematičke discipline teorije
konačnih grupa. Najznačajnija su mu otkrića novih sporadičnih prostih
grupa, danas poznatim pod nazivom Jankove grupe. Ostavio je neizbrisiv
trag i u teoriji projektivnih ravnina i dizajna.
Profesor Zvonimir Janko sudjelovao je u poslijediplomskoj nastavi
na Matematičkom odjelu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu,
održao je niz predavanja u Zagrebu, Splitu i Mostaru. Suradnik je
i mentor mnogim hrvatskim i stranim matematičarima. Dopisni je član
Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Tijekom rada u Heidelbergu
zapažena je njegova pomoć Hrvatskoj u različitim oblicima.
Miljenko Lapaine:
Stjepan (Esteban) Horvat
Sažetak
Stjepan Horvat (1895.- 1985.), istaknuti geodet i sveučilišni profesor.
Rođen je u Srijemskim Karlovcima 1895. godine. Gimnaziju je pohađao
u rodnom mjestu i u Vinkovcima. Nakon mature (1915.) došao je u
Zagreb, gdje je pohađao Geodetski tečaj, položio državni ispit i
proveo godinu dana radeći kao geodetski pripravnik. Sljedeće dvije
godine radio je u Vojnogeografskom institutu u Beogradu, a potom
(1923.-26.) vodio je civilni geodetski ured u Zemunu. Po povratku
u Zagreb (1926.) radio je na Tehničkom fakultetu. Godine 1937. izabran
je za izvanrednog profesora i predstojnika Geodetskog odjela, a
1941. za redovitog profesora. Godine 1943. izabran je za dekana
Tehničkog fakulteta, a 1944. za rektora Sveučilišta u Zagrebu. U
svibnju 1945. emigrirao je u Italiju. U Hrvatskom zavodu Sv. Jeronima
ostavio je čuveni rektorski lanac, koji je vraćen u Hrvatsku tek
1991. godine. Nakon trogodišnjeg boravka u izbjegličkom logoru odlazi
u Argentinu i nastavlja karijeru kao znanstveni savjetnik u Argentinskom
vojnogeografskom institutu, gdje radi sve do umirovljenja (1980.)
Stjepan (Esteban) Horvat radio je u području primjene matematike
u geodeziji i kartografiji, najprije u Hrvatskoj a potom u Argentini.
Autor je brojnih članaka i priručnika. Jedno od njegovih možda najcjenjenijih
dostignuća je primjena hiperbolnih funkcija u matematičkoj kartografiji.
U Hrvatskoj je bio urednik časopisa Geodetski list i Hrvatska državna
uprava. U Argentini je nagrađen počasnim članstvom u Argentinskom
društvu geofizičara i geodeta (1979.). Odlikovan je medaljom argentinskom
Vojnogeografskom instituta.
Nikola Zovko:
Dr. Vladimir Glaser
Sažetak
Vladimir (Jurko) Glaser (1924.- 1984.), teorijski fizičar kvantne
teorije polja. Rođen je u Gorici (Italija) 1924. godine. Srednju
je pučku školu polazio u Beogradu, a gimnaziju u Ljubljani i Osijeku.
Na Sveučilištu u Zagrebu studirao je elektrotehniku i teorijsku
fiziku. Bio je jedan od prvih suradnika Instituta "Ruđer Bošković"
u Zagrebu. Doktorirao je u Göttingenu (Njemačka) 1953. godine. Nakon
četverogodišnjeg rada u svojstvu pročelnika Teorijske fizike u Institutu,
1957. godine Glaser je otišao u CERN, u Ženevu, gdje je radio sve
do svoje smrti, 1984. godine.
Većina Glaserovih radova odnosi se na aksiomatsku kvantnu teoriju
polja i analitičku S-matricu. Pored ostaloga strogo je riješio Thirringov
dvodimenzijski model kvantnih polja i nagovijestio koncept analitičke
S-matrice za opis jakih međudjelovanja subatomskih čestica. U okvirima
analitičke S-matrice uspješno je proširio domenu valjanosti disperzijskih
relacija, što Glasera svrstava među utemeljitelje teorijskog koncepta
S-matrice kao teorije jakih međudjelovanja, kakva postoje među česticama
unutar atomske jezgre – hadronima.
Vladimir Jurko Glaser ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskoh teorijskoj
fizici još za vrijeme svojeg boravka u Zagrebu. Inspirirao je nekolicinu
mlađih suradnika na istraživanja ovih fundamentalnih zakonitosti
u prirodi. Glaser, osoba s finim smislom za humor i s mnogim hobijima,
u CERN-u je uživao u smirenom radu sve do svoje smrti.
Janko Herak:
Stjepan Marčelja, vodeći teorijski biofizičar
Sažetak
Stjepan Marčelja (Zagreb, 1941.), teorijski je biofizičar. U Zagrebu
je pohađao osnovnu školu i gimnaziju. Nakon mature (1960.) upisao
je studij fizike na Perirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu,
gdje je i diplomirao (1964.). Doktorirao je na Sveučilištu u Rochesteru,
N.Y. (SAD) 1970 godine. Nakon jedne godine provedene na Sveučilištu
države Utah u Salt Lake Cityju, vratio se u Zagreb (1971.) i zaposlio
kao docent na Fizičkom zavodu Prirodoslvno-matematičkog fakulteta.
Tijekom narednih pet godina boravio je u kraćim i dužim razdobljima
u raznim institucijama u inozemstvu. Godine 1982. napustio je Zagreb,
prihvativši stalno mjesto najprije znanstvenog savjetnika, a kasnije
(1994.) redovitog profesora na Australskom nacionalnom sveučilištu
u Canberri, gdje je ostao dvadesetak godina.
Marčelja je dao istaknute doprinose različitim područjima fizike,
posebno biofizike. On je vjerojatno najpoznatiji po modernoj teoriji
membrana. Njegova teorija reprezentacije optičkih signala u vizualnom
korteksu jednako je dobro prihvaćena. Razvio je teoriju koja objašnjava
specifično ponašanje molekulskih sila u blizini nabijenih površina,
uronjenih u otapala i elektrolite.
Njegov je rad široko prihvaćen, kao što se može prosuditi na temelju
mnoštva citata, pozvanih predavanja na znanstvenim skupovima i drugih
nagrada i priznanja, između ostaloga i članstva u dvjema nacionalnim
akademijama znanosti, Australskoj i Hrvatskoj.
Mirna Flögel:
Jasna Peter-Katalinić, biofizičarka koju zanimaju "slatke"
strukture
Sažetak
Jasna Peter-Katalinić (Zagreb, 1943.), profesorica strukturne glikobiologije
i molekularne biofizike. Nakon osnovne škole i gimnazije diplomirala
je na Tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirala je
na Sveučilištu u Zürichu (Švicarska) u području kemije 1973. godine.
Po završetku poslijedoktorskog studija u Americi, radi na Sveučilištu
u Bonnu (Njemačka). Nakon habilitacije odlazi za profesoricu na
Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Münsteru (Njemačka), gdje je
i danas.
Jasna Peter-Katalinić istaknuta je znanstvenica u području primjene
masene spektrometrije u strukturnoj glikobiologiji. Utemeljila je
Laboratorij za biomedicinsku analitiku, specijaliziran za maseno-spektrometrijsko
istraživanje bioloških tvorevina sastavljenih od lipida i šećera
ili proteina i šećera. Razvila je uspješnu strategiju uporabe kombiniranih
biokemijskih i fizikalnih metoda za analizu biomolekulskih uzoraka
u znanstvene i dijagnostičke svrhe.
U svom laboratoriju ostvaruje plodnu međunarodnu suradnju. Posebno
valja naglasiti suradnju sa znanstvenicima u Zagrebu. kojima je
omogućila slobodan pristup svojem, u mnogome jedinstvenom laboratoriju.
Čest je gost na sveučilištima u Europi, SAD i Japanu, u industrijskim
laboratorijima, znanstvenim simpozijima i ljetnim školama.
Alex Orailoglu:
Profesor Danko Gajski
Sažetak
Danko Gajski (Nova Gradiška, 1938.), vodeći je računarski znanstvenik.
U Zagrebu je proveo djetinjstvo, pohađao osnovnu školu i gimnaziju.
Tu je studirao elektrotehniku. Nakon diplome (1963.) zaposlio se
u Institutu "Nikola Tesla". U isto je vrijeme pohađao
poslijediplomski studij i magistrirao 1967. godine. Od 1969. do
1974. studirao je na University of Pennsylvania (Philadelphia).
Poslije doktorata dvije je godine zaposlen u tvrtki Burroughs Co.,
a potom je bio nastavnik u zvanjima docenta do redovitog profesora
na University of Illinois at Urbana-Champaign. Od 1987. godine počasni
je profesor na Odjelu električnog i računarskog inženjerstva na
University of California at Irvine (UCI). Osnivač je i direktor
Centra za ugradbene elektroničke sustave.
U tvrtki Burroughs i na University of Illinois dr. Gajski je radio
na razvoju superračunala. Razvio je algoritme za brzo procesiranje
nekih osnovnih matematičkih operacija i znatno unaprijedio računarski
dizajn (CAD), razvivši tzv. Y-kartu Gajskoga, i ponudivši još neke
druge inovacije. Osnivač je znanosti računarskog dizajna i začetnik
znanosti i tehnologije ugradnih računarskih sustava.
Dr. Danko Gajski je odstupio od porodične tradicije bavljenja pravom.
U svojoj mladosti bavio se atletikom i bio prvak i rekorder Hrvatske
u nekoliko atletskih disciplina. Od svojeg odlaska iz Hrvatske u
stalnom je kontaktu s Hrvatskom i svojim hrvatskim kolegamma. Posljednjih
nekoliko godina posjećuje Hrvatsku i nekoliko puta godišnje.
Zoran Zgaga;
Miroslav Radman, istraživač evolucije koja teče
Sažetak
Miroslav Radman (Split, 1944.), molekularni genetičar. Osnovnu i
srednju školu završiou Splitu. Diplomirao je 1966. eksperimentalnu
biologiju i kemiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu.
Poslije kratkog boravka u Institutu "Ruđer Bošković" otišao
je u Bruxelles (Belgija), gdje je 1969. doktorirao na Slobodnom
sveučilištu. Znanstveno usavršavanje nastavlja u Francuskoj (Gif-sur-Yvette)
i na Sveučilištu Harward (SAD). Godine 1973. vraća se u Belgiju
kao profesor i voditelj Laboratorija za enzimologiju DNA. Od 1983.
živi u Parizu i radi najprije kao voditelj Laboratorija za eksperimentalnu
mutagenezu na Institutu "Jacques Monod", a od 1998. kao
profesor na Medicinskom fakultetu Necker.
Rad Miroslava Radmana posvećen je istraživanju dinamike genetičkog
materijala. Posebno ga zanimaju procesi koji čuvaju integritet genetičke
informacije, a istovremeno dovode do promjena koje se dalje nasljeđuju.
Otkrićr SOS-odgovora, istraživanje mehanizma spontane i inducirane
mutageneze te uloga nesparenih baza u rekombinaciji integrirao je
u jedinstveni molekularni model evolucije sa širokim implikacijama
u različitim područjima ljudske djelatnosti, uključujući medicinu
biotehnologiju.
Izrazito dinamičan i produktivan, svojim znanstvenim doprinosom
spada u sam vrh svjetske molekularne genetike. . Ima trajan i snažan
utjecaj na razvoj tog znanstvenog područja u Hrvatskoj. Dobitnik
je brojnih hrvatskih, francuskih i međunarodnih priznanja
Draško Šerman, Floriana Bulić-Jakuš, Maja Vlahović, Ljiljana Šerman:
Profesor Davor Solter - od Zagreba do Philadelphije i Freiburga
Sažetak
Davor Solter (Zagreb, 1941.), znameniti je znanstvenik iz područja
razvojne biologije. Osnovno i srednje školovanje završio je u Zagrebu
1959. godine, kada je upisao studij medicine na Medicinskom fakultetu
u Zagrebu. Potom je magistrirao iz područja biologije na Prirodoslovno-matematičkom
fakultetu u Zagrebu (1968.) i doktorirao na Medicinskom fakultetu
1971. Znanstvenu karijeru započeo je na Medicinskom fakultetu još
kao asistent 1966. godine, a nastavio kao docent (1972.-1973.).
Od 1973. do 1991. radio je najprije kao gostujući profesor a kasnije
kao redoviti profesor na Wistar institutu za anatomiju i biologiju
u Philadelphiji (SAD). Od 1991. do sada direktor je Zavoda za biologiju
razvitka u Max-Planck institutu za imunologiju u Freiburgu (Njemačka).
Među mnogobrojnim Solterovim otkrićima istaknuta je metoda za odstranjivanje
jezgre jajne stanice (enukleiranje) i transplantacija jezgri mišjih
embrija korištenjem mikrokirurgije. Korištenjem ove metode Davor
Solter je dokazao različitu ulogu gena dvaju roditelja u razvitku
embrija. Pokazao je da u nekih gena samo jedan od dva alela ima
biološku ulogu (tzv. genetički imprinting). Otkriće genetičkog inprintinga
i hemizigotnog ponašanja nekih gena predstavlja osnovu za tumačenje
nekih genetskih poremećaja u ljudi.
Davor Solter počasni je član Američke akademije umjetnosti i znanosti,
počasni član Japanskog biokemijskog društva, dobitnik američke nagrade
March of Dimes (1998. godine), J. W. Jenkinsonov memorijalni predavač
na Oksfordskom sveučilištu (1999.) i vanjski član Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti.
Mara Dominis:
Ivan Damjanov - na granici između patologije i embriologije
Sažetak
Ivan Damjanov (Subotica, 1941), profesor patologije. Diplomirao
je medicinu na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1964.
godine. Poslijediplomski studij nastavio je u Zagrebu i SAD. Magistrirao
je 1966. a doktorirao 1971. godine. Godine 1974. preselio je u Sjedinjene
Američke Države, gdje je bio nastavnik na University of Connecticut
u Farmingtonu, Hahnemann University i Thomas Jefferson University
u Philadelphiji. Napokon se smjestio na Medicinskom fakultetu sveučilišta
u Kansas Cityju, gdje je i danas profesor.
Tijekom cijele svoje karijere Damjanov je ustrajao u izgradnji mosta
između osnovnih biomedicinskih znanosti, poglavito razvojne i stanične
biologije i humane medicine. Dao je znatan doprinos razumijevanju
ranog embrionalnog razvitka sisavaca i razumijevanju razvojnog potencijala
ranih mišjih embrionalnih stanica. Također je sudjelovao u postavljanju
modela teratokarcinoma poteklog iz embrija. Proučavao je ultrastrukturu
i biologiju stanica neoplazme, s posebnim naglaskom na tumorske
stanice zametka i s time povezane embrionske neoplazme. Objavio
je više od 300 radova te napisao ili uredio 18 knjiga. Posljednjih
desetak godina posvetio se medicinskoj naobrazbi. Napisao je nekoliko
udžbenika patologije i desetke članaka posvećenih nastavi.
Ivan Damjanov ostao je u prisnoj vezi sa svojim zagrebačkim kolegama.
Pomogao je mnogim hrvatskim patolozima da posjete SAD. Gostujući
je profesor na sveučilištima u Zagrebu i Splitu. Od 1996. aktivno
sudjeluje u preobrazbi nastave patologije u Hrvatskoj. Pomogao je
hrvatskim kolegama u uvođenju primjene računala u nastavi patologije.
Od 1992. godine dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
|
